|
Značenje
postojanja !
Značenje je ljudska izmišljotina.
Ne postoji značenje u samom postojanju, ono je izvan značenja.
Ono nije ni beznačajno, jer nešto može biti beznačajno samo ako
može imati značenje. značajnost i beznačajnost su dvije strane
istog novčića. Što se tiče postojanja, značenje je potpuno
irelevantno, prema tome ono je beznačajnost. Stoljećima je
čovjek nametao značenje postojanju, zato jer treba hrabrosti da
se živi veselo bez značenja. Potrebna je stvarna inteligencija
da se živi u ekstazi, bez ikakvog značenja. Gomila nema tako
mnogo inteligencije, oni trebaju neki izgovor. Koliko god lažan
taj izgovor bio, nije važno - njima je čak i lažni izgovor
dovoljno dobar da žive za njega. Oni su u apsolutnoj potrebi za
značenjem. Čovjekova potreba je ta koja nameće značenje
postojanju. Što je čovjek nezreliji, to je veća njegova potreba
za značenjem. Kad odraste, njegova potreba postaje manja. Kad
čovjek stvarno odraste, više uopće nema potrebe za značenjem. On
jednostavno živi, bez ikakvog drugog razloga; on živi zbog
života. tada postojanje nije sredstvo za postizanje nečeg
drugog, ono je prekrasno takvo kakvo je; ne ispunjava nikakvu
svrhu. U stvari, zato što ne ispunjava nikakvu svrhu, ono je
tako prekrasno, tako potpuno prekrasno. Nema nikakve korisnosti,
nije ispunjeno robom, ispunjeno je poezijom. Koje značenje ima
pjesma, koju svrhu? Koje značenje ima ruža, koju svrhu? Koje
značenje noći pune zvijezda? A koje je znaačenje ljubavi? Koje
je značenje svega što vas okružuje? U tome nema značenja. A ako
trebate značenje, tada ćete ga projicirati. tada postojanje
postaje samo ekran i vi na njega projicirate svoje značenje.
Čovječanstvo je to činilo stoljećima i zbog toga mi danas
strašno patimo. Sada je čovjek postao odrasliji; nije više
djetinjast kao prije, i može vidjeti da sve te projekcije nisu
ništa drugo nego projekcije. Sva značenja se ruše, i sada je
stvoren veliki kaos od srušenih značenja u koja smo vjerovali
tisućama godina. U cijelom se svijetu osjeća velika
beznačajnost. Svi moderni mislioci, od Sorena Kierkegaarda do
Martina heideggera su zaokupljeni jednim jedinim pitanjem, a to
pitanje je pitanje značenja. Ali zašto onda žive Prirodno,
neizbježno, javlja se drugo pitanje: Ako nema značenja, zašto
onda žive? Zašto onda ne počine samoubojstvo?
Marcel je govorio da je samoubojstvo jedino značajno filozofsko
pitanje. Zašto nastavljati živjeti kada ne postoji značenje? Je
li to čisti kukavičluk, živjeti kada ne postoji smisao? A Marcel
je značajan u kontekstu cjelokupne ljudske povijesti misli,
filozofije religije. Sve vrijednosti nestaju, i čopvjek želi
bilo što da se za to uhvati. Zato jer stari bogovi nisu
uspijeli, čovjek izmnišlja nove bogove. |