Čemu želimo biti ono što nismo? Da li je uopće moguće biti ono što nismo ili je ta gluma dovoljna nama samima? Naša težnja da prikažemo sebe u boljem i ljepšem svijetlu je nešto čemu mnogi teško odolijevaju. Čemu sve to? Posebno - čemu to u duhovnom svijetu? Zar je moguće prevariti Boga? Zar je moguće prevariti Svijest Postojanja? Ili to samo služi da bi uvjerili sebe u nešto o čemu maštamo ili čemu težimo. Pa čak uz pretpostavku da i sebe same uvjerimo u to, ja se pitam ; "I što od toga" Što ćemo učiniti s tim uvjerenjem? Možemo si misliti što god hoćemo, možemo si misliti da smo tik do Boga, da smo veliki i da smo vidoviti, da gospodarimo tuđim ili svojim životom. Možemo si misliti i mnoge druge stvari, ali da li je to stvarno tako, da li je to istina i što ako nije? Zar ćemo ostatak života provesti u uvjerenju da to jesmo? Život će nas možda upozoravati, davati nam kojekakve znake, no možda ih ne ćemo željeti čuti, možda nam baš tako odgovara, možda smo time veći u nečijim  ili našim vlastitim očima, pa, nastavljamo i dalje, doživljavajući razna "duhovna" ili "vidovita" iskustva. Vidimo sebe ili drugoga u različitim životima i spremni smo davati razno razne savjete. Da ne govorim o tome da su takvi spremni iscijeliti mnoge teško iscjeljive bolesti. Imaju rješenja za sve moguće bolesti i sva moguća ljudska stanja. Ali nemaju nažalost za sebe. Nitko živ na ovoj kugli zemljskoj ih ne može razuvjeriti u njihovim maštanjima. I sve to možda i nije tako strašno, naposljetku svatko ima pravo o sebi misliti što god hoće, ali u svojoj ludosti spremni su uvjeriti i sebe i druge da iscjeljuju sve moguće bolesti. Pa čak i onda kada im pacijent ode i napusti ovaj svijet, oni ih vide u svijetlu i ponovo i ponovo razvijaju novu priču u koju i sami počnu vjerovati i kažu: "Nije umro, napustio je samovoljno ovaj svijet, tik je do Boga, eto vidim ga već u novom životu, odlsužio je veliki karmički dug......" i tako dalje i tako dalje.......

Možete li si zamisliti kako je reći tu priču nekoj majci čije je dijete nedavno umrlo, možete li si pojmiti koliko ludosti je potrebno da bi se takva priča ispričala nekome kome je umrlo najdraže biće. Može li si to pojmiti? Da li je tako nešto uopće moguće? Uvjeravam vas da jeste, nažalost, ali tako je! I dok god je tako nemojmo se čuditi što su novinski stupci puni negativnosti prema mnogim vidovima alternativnih tehnika. Nemojmo se čuditi što Reiki prozivaju sektom i što bacaju drvlje i kamenje na taj Božji dar. To je tako, to posljedica eksplozije mnogih alternativnih tehnika. I moramo biti spremni prihvatiti je. No, mi ne moramo biti takvi i nakon ovih redaka moga ogorčenja, vraćam se na sam početak teksta i ponovo pitam i sebe i Vas: "Čemu imamo potrebu da budemo nešto što nismo i uopće, čemu imamo potrebu biti duhovni?" Čemu imamo potrebu biti duhovni? Što će nam to donijeti? Zar je potreba za duhovnošću veća od ljubavi prema Bogu? Da li za duhovnost možemo reći: "To je jedno s Božjom ljubavi" Ja se tako nešto ne usuđujem reći. Ljubav prema Bogu ili nazovite to kako god hoćete (prema postojanju, prema Apsolutu, prema životu ili bilo kako drugačije) je jedno a duhovnost je nešto potpuno drugo. Ja nisam protiv duhovnosti, ali jesam protiv lažne duhovnosti. Ja nisam protiv alternativnih pristupa liječenju ali jesam protiv neodgovornosti u tome, jesam protiv lažnih iscjelitelja, jesam protiv prevare bilo koje vrste, jesam protiv laži , protiv lažnog učenja i protiv svega što ljudima može donijeti krivu ili lažnu sliku o sebi samima ili o ovom svijetu. Ja nikada neću reći: "Ja sam onaj pravi" ili "Onaj tamo je lažac", niti jedno niti drugo nije potrebno reći. Pustimo da se nešto dogodi ili da se ne dogodi. Istiniti će ionako biti prepoznati, a oni drugi za sobom mogu vući i  horde sličnih ili istih, slijepac slijepog ionako ne može prevesti preko puta. Kad tad istina mora izaći na vidjelo. Vi budite nosilac te istine. Recite samom sebi: "Tu sam gdje jesam, to sam što jesam, trudim se i činim najbolje što mogu......i ako činim dobro ono će biti pokazano, ali ako činim loše, i ono će jednog dana postati vidljivo za sve pa i za mene samog.